napisao Veselin Gatalo

 

Dorat pod Hajrudinom je ustrajno tapkao tri aršina širokom cestom za Konju i Sarajevo. Mlad, odmoran, dorat kao da nije osjećao čovjekovu težinu ni težinu dukata u bisagama, dukata koje je Hajrudin krišom iz čekmedže izvadio dok je konja opremao. Nije konj mogao osjetiti težinu koja je, velika ko kamen Mosta, pritiskala prsa neimarova i ustavljala mu dah i srčane damare.

 

Sultanova se ne poriče. A sultan je rekao, pred sultanijom i svekolikom ulemom i prvacima stambolskim: Ako ti most opet padne, krmče, pade i glava u tebe. Dakle, neće mu katun ferman na biranom papiru i zlatnom srmom izvezenom tuljcu i svilen gajtan poslati da se sam objesi, no će mu u Stambolu glavu sabljom na panju odsjeći ako Most svaki put ne ostane uzgor. Pred materom i braćom će ga sasjeći ko kakvog vlaha i kurina, pred onima kojima je cijeli život dika i uzdanica najveća bio.